Nakon prvih utisaka posle šetnje po Pragu, ručka u Staroj Prahy, te osveženja sladoledom u Angelatu, deca iz SOS sela su provela ugodno popodne u društvenim igrama, a veče u druženju sa domćinima. Posebno su bila radosna sa darom od karikaturiste Nenada Vitasa i džeparcem koji su dobili od Nene i Boleta Solara.
Drugi dan je bio jako zanimljiv. Deca su posetila ZOO u Pragu, a posle su tragali za suvenirima po Pragu. Posle večere, relaksirali su u klubu uz pesmu i igru. Neizostavan je bio i karikaturista Nenad Vitas koji je crtao deci za uspomenu karikature, kao na traci . 😊
Treći dan deca iz SOS sela su provela u Plzňi.Poneli su nezaboravne utiske iz naučnog centra Techmania , uživala u Planetariumu , šetnji po istorijskom centru mesta…
Sledeći dan, posle relaksacije u Aqua parku , ručka u restoranu Per Te i posete Muzea Smyslu , deca iz SOS sela su provela zabavno i zanimljivo veča u klubu Lastavice.
Domaćini su se potrudili da im i ovo veče bude nezaboravno, a naročito Almira koja je proslavila 18. i Nikolina 14. rodjendan.
REZIME
Dragi prijatelji,
svake godine si kažem da se neću raspitivati za sudbine djece koja nam dođu iz SOS sela, i opet… Dok sam se prvo večer upoznavao sa SOS majkama, vidio sam jednu, možda dvanaestogodišnju djevojčicu, kako sjedi izdvojena od ostalih, sa izrazom lica drugačijim, nekako starijim, opreznim i zabrinutim. Njena SOS majka primjeti da je gledam i reče mi:
“Ona je provela prvih 7-8 godina života u dječijem domu u Kini. Po cijeli dan su morali saditi rižu u vodi do koljena. Onaj ožiljak na licu joj je od biča…“ Ja stojim kao gromom ošinut! Ne mogu da ne ispitujem pogledom to malo, ozbiljno lice. Ožiljak je dole, lijevo, pored usne.
“ Sestra joj je mlađa i ne sjeća se toga, ali ona pamti.“
Ne znam kako sam je zamolio da ih dovede i onda smo se upoznali. Ja stalno nisam mogao da dođem sebi. Osjećao sam se nešto kriv! Kriv sam što išta takvo može da se događa u ovom „našem“ svijetu. Ona me nije gledala. Pružila mi je ruku jer je to željela njena majka i gledala je negdje ustranu. Podpisao sam i poklonio joj svoju knjigu. Ništa drugo mi nije palo na pamet. Zahvalila je i otišla… Cijelo večer sam pogledavao gdje je, a ona je uglavnom sjedila ozbiljna i neprimjetna, među svojim vršnjacima za svojim stolom.
Onda se sutradan odjednom pojavila niotkuda, zagrlila me i zahvalila za knjigu još jednom. Na trenutak je zablistala i opet nestala. Strašno me iznenadila! Nije to ličilo na nju. Uvjeren sam da je opet samo poslušala majku…
Kada se upoznate sa SOS djetetom, ono si vas prisvoji, raduje se kad vas vidi, trči vam u susret, nešto vas ispituje, hoće da se sa vama igra i prati vas blistavim očima. Ona ne. Sjedi povučena i ozbiljna i nigdje je nema. Tako su prolazili dani. Ponekad bih je vidio onako izdvojenu, stalno među ostalom djecom, ali samu. Poslednje večer je bila priredba i ona je pjevala. Divno je pjevala i svi smo pljeskali. Obukla je prekrasnu haljinicu, sredila kosu.., ali izraz lica je ostao ozbiljan, pogled joj je ostao oprezan… Srce da ti pukne!
Poslednje jutro, dok smo se svi opraštali pred autobusom, njena mala sestra izroni odnekud i dječije neposredno me zagrli. Pogledao sam okolo i vidio i nju. Stajala je tik pored mene, tiha i nepomična, ali znao sam da je tu da bi se pozdravila. Opet nije gledala mene nego negdje ustranu. Ta prerana ozbiljnost u tom pogledu… Nije to strah. To je ožiljak na duši! Njena majka je stajala iznad nje i smiješila se. Pozdravio sam se i otišli su u autobus. Mala sestra nam je mahala, ali njeno lice sam vidio samo na jedan trenutak i onda je nestalo iza zavjese.
I tako ode još jedna sudbina, još jedna priča sa nezamislivim početkom i otvorenim krajem.
Uvjeren sam da oni ne znaju kakav snažan utisak ostavljaju na nas. Sva djeca koja nam dođu u posjetu su glavni junaci jedne knjige sa teškim početkom, a otvorenim krajem. Mi odrasli smo tu da taj kraj pokušamo uljepšati. Praznine u njihovim povrijeđenim dušama ostaju, ali možda, malo po malo možemo bar pokušavati da ih ispunimo nečim dobrim.
Baš to čine njihove SOS mame, te snažne žene koje bez slave i novca cijeli svoj život posvete odgoju samo nekoliko nesretnih malih duša, izvedu ih na put i ne traže nikakvu nagradu ni pohvalu… Svaka je od njih za Nobelovu nagradu! Ne mogi ih dovoljno nahvaliti i niko od nas nema mogućnost dovoljno im zahvaliti.
Zahvaljujem SOS dječijim selima što postoje i što su nas počastili svojom posjetom.
Srdačan pozdrav,
Edo Jaganjac
Najdraži gradjani iz SOS sela stižu
Od 22.8. do 29.8. LASTAVICA će ugostiti 72 mala i velika gradjana SOS sela bivše Jugoslavije. Dolaze iz Makedonije, Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Bit će smješteni u Studentskom domu BLANICE na Jižním Městu. Nakon doručka svakodnevno će imati programe u Pragu i izvan njega, a večere ćemo redovno služiti u našem klubu u Opletalovoj ulici 16. Nakon toga redovno ćemo imati prigodni zabavni program.
Pozivamo i Vas, da se upoznate s prekrasnom dječicom i s njima podijelite slobodno vrijeme. Objavljujemo program po kojem bi se trebala odvijati dešavanja. Vremenske prilike će biti promjenjive, pa eventualno može doći do nekih korekcija.
Ukoliko mislite, da nekim svojim udjelom možete uljepšati program slobodno se javite. Do sada smo dobili veliku količinu materijalne pomoći (odjeća, igračke, školski pribor…) i imamo još najavljenih poklona za djecu i njihove odgajatelje. Ako želite volontirati, možete poslati mail na adresu: lastavica@email.cz ili se javiti na telefon 604 911 609.
Nekome je najjednostavnije poslati novčanu pomoć, a iznos ni u kom slučaju presudan. Za to imamo pripremljen račun:
19-2121269339 / 0800.
Ako je to i Vaš slučaj, uz poslani novac napišite napomenu „Za SOS sela“.
Svima koji su do sada pomogli ili će to učiniti u ime djece SRDAČNO ZAHVALJUJEMO!!!
